Sve je upućivalo da će prvi zagrebački koncert Poguesa završiti u najmanju ruku neslavno - riječ je o bendu koji već petnaestak godina ni ne pokušava napisati novu pjesmu i čiji se lider Shane McGowan vjerojatno više i ne sjeća kako je biti trijezan.
Međutim, već nakon prvih taktova njihovog punkerski prljavog keltskog folka bilo je jasno da tamo gdje je najvažnije, na pozornici, i dalje imaju što za reći i da još uvijek opravdano mogu nositi titulu jednog od najboljih "živih" bendova svih vremena.
McGowan se u međuvremenu pretvorio u lika iz svojih pjesama, odnosno cugera kakvog očekujete sresti na šanku nekog klošarskog puba u Londonu ili Dublinu. Usprkos tome, nastup je odradio prilično zadovoljavajuće iako njegov vokal već godinama nije mnogo više od pijanog mumljanja,
Činjenica da nije u stanju otpjevati sat i pol u komadu pretvorila se u jednu od najvećih vrlina koncerta pošto je prepuna Šalata imala priliku čuti i neke uhu znatno ugodnije zvukove, kao što su oni proizašli iz grla njegovih kompanjona iz grupe kojima je prepustio mikrofon u "Thousands Are Sailing" i prekrasnoj "Tuesday Morning".
S druge strane, izvedbe najvećih hitova "Rainy Night In Soho", "Sunny Side Of the Street" i završnog raspašoja "Fiesta" pokazale su kako je neke pjesme naprosto nemoguće upropastiti, pogotovo kada ih izvodi svirački tako nabrijana formacija poput Poguesa.
Ukratko, Shane je izdržao, originalna postava (ili nešto vrlo blizu tome) grupe po pitanju energije još uvijek može pomesti i mnogo mlađe konkurente, a desetak tisuća ljudi dobilo je ultimativni soundtrack za ispijanje kojeg piva previše. Nevjerojatno zabavan i neočekivano kvalitetan koncert!
