Ide dva puta dnevno van, ujutro i navečer i onda obavi veliku nuždu, a piški i po 15 puta dnevno na taj papir. Ako ju vidim da je krenula prema hodniku, onda brzo izađemo van stana pa se popiški na travu, ali većinu slučajeva ju ne vidim. Ona je mješanka s patuljastim pinčem pa me isto zanima koliko je puta uopće normalno da tako mali pas mora van.
Imali smo prije nje mješanca njemačkog ovčara i rotvajlera i on je obavljao nuždu ujutro i navečer i to je bilo to, a trpio je dok nije bio izveden vani tako da sam sad malo zbunjena jer uopće ne znam kako da smanjimo broj mokrenja dnevno. Inače je jako zainteresirana za učenje i reagira na bilo kakvu vrstu nagrade - lopticu, maženje, keks...
Eto molim ideju kako to počet rješavati...
Problem koji vas muči, vrlo je čest, pogotovo kod pasa koji se drže u stanovima. Psi su čiste životinje pa ukoliko im omogućimo da obavljaju nuždu na za to predviđenom mjestu, oni će to i činiti. Izaći vani s psom dva puta dnevno radi zadovoljenja osnovnih fizioloških potreba, premalo je i za odraslog psa, a za štene pogotovo.
Prilikom dolaska šteneta u novi dom bilo bi idealno kada bi se novi vlasnik cjelodnevno mogao posvetiti psu tjedan, dva te tako u tom vremenskom roku naučiti ga da obavlja nuždu na za to predviđenom mjestu. Štene bi bilo dobro hraniti uvijek u isto vrijeme, isto tako štene mora imati svoje mjesto u stanu.
Od samog dolaska šteneta u novi dom počinje i njegovo i naše učenje. Mi moramo pozorno pratiti psa, njegova njuškanja, vrtnju u krug, ponekad i cviljenja, znakove da se štene sprema obaviti nuždu. U tom trenutku, ako ne i ranije, trebamo štene izvesti van i pričekati da se olakša.
Dok štene obavlja nuždu mi možemo blagim glasom, uvijek istom riječju koju želimo da pas zapamti, odobravati njegovu trenutačnu radnju i na kraju ga nagraditi keksićem. Ukoliko nismo bili dovoljno brzi i pozorni pa štene počne obavljati nuždu po stanu, možemo ga naglo podići i ono će prestati s tim. Odmah ga trebamo iznijeti van i čekati dok ne obavi svoje.
Psa se nikako ne smije kažnjavati ukoliko obavi nuždu u stanu, nikakva guranja njuške u izmet, nikakva vikanja i udarci neće postići da pas nauči što želimo od njega, ali će ga zasigurno u najnježnijem periodu njegova života naučiti da nas se boji. Naknadna kažnjavanja su posebno štetna i njih pas ne može razumjeti. Mi moramo štenetu nadomjestiti majku, braću i sestre iz legla, a to je velika odgovornost i obveza.
Promatrati, razumjeti, djelovati
Štene treba promatrati, sve bolje razumjeti njegove načine komunikacije, primijetiti prvi znak da bi željelo izaći vani, te mu to i omogućiti. Psi nikada (osim u slučaju da su jako bolesni) neće obaviti nuždu na mjestu na kojem spavaju tako da vam transportni boks ili u vašem slučaju, obična mala kartonska kutijica, može znatno olakšati učenje primarnih stvari.
Bez obzira na to, štene se mora puno više i redovitije izvoditi van jer u protivnom će se njegove loše navike samo učvršćivati i biti će potrebno duže vremena da se ispravi takvo ponašanje. Mjesta u stanu gdje je pas obavio nuždu treba dobro isprati, a sljedeći put treba biti brži od psa.
Lakog i jednostavnog rješenja nema, i već u samom početku suživota s psom mi moramo razvijati i svoje osobine kao što su suosjećajnost, dosljednost, strpljivost, pozornost i ustrajnost.
Osim što pas mora izaći van da obavi nuždu, ne treba zaboraviti ni njegove ostale potrebe, upoznavanje svijeta u kojem živi, druženja i igre s drugim psima, odnos s vlasnikom. Ukoliko se u samom početku ispravno postavimo, velikoj većini obiteljskih pasa neće trebati nikakva posebna školovanja.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
