FOTO: Oči u oči s najvećim gušterom na svijetu

Komodo zmajeviFOTO: Oči u oči s najvećim gušterom na svijetu

Pokušajte zamisliti hladnokrvnu beštiju od tri metra i nekih stotinjak kilograma. Pardon, stotinjak i nešto kilograma. Skoro stopedeset.

FOTOGALERIJA!

Zamislite i to da je taj gmaz proždrljivi strvinar, kanibal i mesožder koji svojim otrovnim ugrizom žrtvu dovodi u stanje šoka i sprečava zgrušavanje krvi, te tako ubija puno veće životinje od sebe koje ne može odmah savladati. Ugrizavši ih, podmuklo ih prati danima, nekad tjednima, čekajući da oslabe. Tad izvodi smrtonosni napad i ubija plijen.

Probajte sad zamisliti da se iskrcavate na jedan od otoka gdje oni žive. Unajmili ste brodić, doplovili i iskrcavate se bez vodiča, nonšalantno klopkajući japankama po suhoj crvenkastoj zemlji. Sunce nemilosrdno prži, a vi hodate prema stanici gdje ćete unajmiti naoružanog rendžera koji će vas povesti u obilazak otoka i pokazati vam stvorenja kakva ne postoje nigdje drugdje na Zemlji. Razmišljate o životinji koja je zbog svoje veličine i zastrašujućeg izgleda prema nekim vjerovanjima poslužila kao inspiracija za srednjovjekovne priče o zmajevima. A onda ga odjednom ugledate...

Darko Dovedani

Hladan znoj oblio je našu tročlanu grupicu kad smo ga hodajući prema stanici primijetili nekih petnaestak metara od nas. 'Ne vjerujem!' bila je prva rečenica koja mi je pala na pamet. Znali smo da ih ima još svega nekoliko tisuća i da žive na otocima Komodo i Rinca. Znali smo i da se kreću slobodno u divljini. Ono što nismo znali je da postoji mogućnost da ih sretnemo na putu do dvjestotinjak metara udaljene stanice. Zastali smo u nevjerici na trenutak. Što učiniti?

Razmišljajući na kakav bi se sve način naoružani japankama i kratkim hlačama mogli obraniti od najvećeg i najotrovnijeg guštera na svijetu, koji u lovu postiže brzinu od dvadeset kilometara na sat, nepozvani se gost lagano prošetao dalje. Ne obraćajući puno pozornosti na nas, odgegao se prema žbunju. 'Evo super, vidjeli smo ga sad možemo natrag', kroz smijeh je dobacio Darko. Uzbuđeni od nenadanog susreta, nastavili smo prema stanici.

Procedura unajmljivanja rendžera koji vodi u obilazak otoka poprilično je rutinska. On se naoruža i upoznaje turiste s pravilima ponašanja. Za vrijeme šetnje nema glasnog razgovora i strogo se treba držati udaljenost od minimalno pet metara od Komodo zmajeva. Upozorenje da se ne smijemo izdvajati iz grupe niti u jednom trenutku bilo nam je samo po sebi logično. Pogotovo nakon što je s nama podijelio informaciju da su prošli mjesec ovdje gušteri ubili jednog rendžera. Ipak, panici mjesta nema. Sigurnost nam ulijeva oružje koje vodič čvrsto drži u svojim rukama. Dugačak drveni rašljasti štap.

Darko Dovedani

'Zar nam je to dovoljno?', pitala je Stefany u nevjerici. Proždrljivi varani ne prezaju ni od nasrtanja na vlastitu vrstu pa tako mladi gušteri čim se izlegnu instinktivno bježe na drvo kako bi izbjegli smrt. Tamo žive do svoje treće godine dok dovoljno ne ojačaju za suživot među kanibalističkom družinom.

'Ne brinite, sasvim je dovoljno', uvjeravao nas je vodič: 'Mrze kad im se štapom diraju nosnice pa se povlače.' Hm, ajde dobro. Kad šef tako kaže...

Višesatna šetnja proletjela je u trenu. Uz desetke Komodo zmajeva i ostalih životinja koje smo vidjeli, uspjeli smo svjedočiti i zanimljivom ritualu udvaranja. Dugotrajno se dodirujući rašljastim jezicima i nježno trljajući glavama, dva su zmaja odavala neku sasvim drugu sliku. Neku po kojoj se ne bi dalo naslutiti da su po završetku ljubavnog čina spremni za nemilosrdnu borbu.

Sunce se polako počelo spuštati i odlučili smo se odmoriti na jednoj od najljepših plaža Nacionalnog parka Komodo. Usput smo pričali o sljedećem putovanju na koje idemo koncem listopada. Uzbudljiva i raznovrsna, svoje će nam čari uskoro otkriti zapadna Afrika...