'Kada je mama radala mog brata, lijecnici su morali upotrijebiti forceps. Kada je ona to vidjela, zaurlala je: 'To su vilice za salatu! Necete to stavljati u mene!'
'Kada je moja mama radala sve je brzo proslo. Od pocetka pa do mog rodenja proslo je svega sat vremena. To znaci da je osjetila najslabiju i najjacu bol bez prilike da se prilagodi. Tata ju je vozio u bolnicu, pa je stao kako bi natocio benzin. Bas tada se pojavio covjek u invalidskim kolicima i zamolio ga da mu kupi cigarete jer ulaz nije bio prilagoden invalidima. Mama se nagnula kroz prozor i proderala se: 'Ne pomazi invalidu!'
'Kada je moja mama vidjela mog brata kojem su odmah po rodenju glava i lice bili izobliceni od porodaja, rekla je: 'Ne! Vratite ga natrag!'
'Pacijentica je bila posve otvorena, pocela je tiskati i onda se predomislila. Rekla je: 'Necu ovo, idem kuci'. A, onda je pokusala sidi sa stola.'
'Moja zena mi je rekla i to demonskim glasom: 'Donesi bolje kockice leda, ove su odvratne.' Ne znam sto im je nedostajalo, ali sam otrcao i donio joj punu casu novih.'
'Bila sam pod lijekovima i iskreno, zahvalna sam zbog toga. No, jela su mi se rebarca s rostilja izmedu kontrakcija. I molila sam muza: 'Hajde, dragi, sestre nikada nece saznati.' Iako su stajale svega metar i pol od nas.
