Možda ste i primijetili da od sada ukrajinske gradove pišemo i govorimo onako kako to čine Ukrajinci, a ne Rusi. Čak je i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pozvao da u znak solidarnosti koristimo ukrajinski.
Harkiv je, a ne više Harkov. Doneck, umjesto Donjeck. Luhansk, a ne Lugans.
Do jučer nepoznat jezik. Od četvrtka nam je malo poznatiji, ali ga i dalje teško govorimo.
Za to je tu Natalia Smerechinskaya.
Ukrajinka koja 14 godina živi u Dubrovniku. Inače je turistički
vodič, za potrebe snimanja ovog priloga, vodič kroz ukrajinski
jezik.
Koliko bi, recimo meni bilo teško naučiti ukrajinski jezik? -
upitala ju je reporterka RTL-a.
"Vama bi već u startu trebalo puno manje vremena jer vi govorite
hrvatski koji je slavenski jezik. Puno je riječi vama već
poznato, vi već znate ajmo reći 10% samo pismo trebate
savladati", kaže Natalia.
Savladati su ga pokušali gimnazijalci. Pred kamerama naše ekipe
isprobali su komunikaciju na ukrajinskom. Unatoč želji, jezik
zapinje, ne ide brzo.
"Pa ne razumijem ga, mislim razumijem ono nešto što je slično
slavenskim jezicima. Mislim volio bih ga naučiti, ali mislim da
je malo zahtjevno", kaže Tin Anić Ercegović,
učenik Gimnazije Dubrovnik.
"Pa malo mi je težak taj jezik, sam jezik. Ali ne znam, nekako
njihova energija. Nekako drugačiji su od nas i ne znam, predobru
energiju imaju i zanimljivi su ljudi", smatra Nika
Laptalo, učenica Gimnazije Dubrovnik.
U Dubrovniku je trenutačno 30-ak Ukrajinaca, od čega ih je troje
stiglo posljednjih dana nakon ruske invazije. Građane smo
pokušali malo pripremiti, kako bi mogli pozdraviti na ukrajinskom
i na taj način im iskazati podršku.
"Djakuju znači 'Hvala'. Imao sam Ukrajinaca u apartmanima pa tako
većinom bi rekli djakuju - hvala", govori Đurica
Valjalo.
"Da mi reče Dobrogo danja, možda bi i razumila da je dobar dan.
Jak spravy - kako si pa i to mi je nekako blisko", kaže
Lidija Brbora.
"Mi dumayemo pro vas. Djakuju", smije se Rafaela
Marković.
Na pitanje kako bi se sporazmjeo s nekim iz Ukrajine da dođe do
nje, Lidija kaže: "Pa vjerojatno bi oni možda razumjeli naš
jezik. Ponešto, kako mi njihov pa bi se tako nekako uspjelo
sporazumjeti, a možda i malo engleskog ubacit i to bi nekako
možda i i."
"Pa svakako nije lak, ali ima težih jezika. Posebno to što smo mi
također u istoj grani jezika s njima. Dosta je sličan ruskom
rekao bih" kaže David Criscuolo.
Ali ne previše. Ukrajinci znaju Ruski, a Rusi nešto manje
Ukrajinski, većini isto zvuči.
"Razlika definitivno postoji. To je, ovako s mog gledišta, to je
kao slovenski i hrvatski. Totalno dva različita jezika, svaki ima
svoja pravila i svoje zvučenje", tvrdi Smerechinskayeva.
Mala školica neće biti dovoljna pa će nam i dalje trebati
prevoditelj. Ali cijeli svijet sada želi govoriti istim jezikom -
jezikom mira.
