NESANICANemirne noge?

Sindrom nemirnih nogu nije OPASNA bolest ali može dovesti, ako je dugotrajna (a jeste) do izrazite iscrpljenosti zbog nespavanja a time i do stresa, depresije i anksioznosti.

Nerijetko se u kliničkoj praksi sureću pacijenti koji se žale na osjećaj nemira, nelagode ili težine u donjim ekstremitetima dok sjede ili leže. Tegobe mogu biti toliko izražene da noćima ne spavaju, umorni su , iscrpljeni i na kraju izrazito frustrirani.

Često se niti ne obrate liječniku jer teško mogu uopće opisati tegobe jer se boje ismijavanja. Ovaj je poremećaj opisao još 1940 tih godina švedski neurolog Karl A Ekborn ali prvi opisi su nađeni još u 17. stoljeću.

Ovaj neurološki poremećaj zahvaća jednako oba spola i karakterizran je nelagodom u nogama te potrebom za kretanjem. Nakon pokretanja nogu nastane privremeno olakšanje dok se noću i kod mirovanja tegobe pogoršaju.
Ovaj neugodan poremećaj zahvaća čak 10-15 % populacije a često je neprepoznat ili pogrešno dijagnosticiran što pogoršava stres kod pacijenta. Najčešće se javlja u srednjoj i starijoj životnoj dobi ali zabilježeni su slučajevi i kod djece.

Uzrok:

Uzrok je, nažalost, NEPOZNAT.
Ima mnogo teorija: od poremećaja dopaminergičnih receptora, nedovoljne aktivnosti serotonina i GABE , hiperaktivnost simpatikusa ali niti jedna od tih teorija nije dokazana.
Gotovo polovica oboljelih ima nekoga u obitelji sa sindromom nemirnih nogu a tegobe se pojačavaju tijekom stresa ili trudnoće.

Simptomi:

Bolesnici teško mogu točno objasniti tegobe, ali najčešće ih opisuju kao osjećaj nelagode u potkoljenicama , bedrima, i stopalima. Neki opisuju žarenje, trnce, bol, osjećaj «da im nešto puže ili gmili» po nogama.

Tegobe se javljaju tijekom mirovanja, posebice kod duljeg mirnog sjedenja, kao prilikom vožnje automobilom ili avionom.
Nakon pokretanja nogu nastaje olakšanje; upravo zbog izrazitog nagona za kretanjem se i sindrom naziva «sindrom nemirnih nogu».

Tegobe se pojačavaju navečer a povremeno se javlja i poremećaj PLMS (periodic limb movements of sleep) : periodični pokreti udova u snu: nesvjesna fleksija i ekstenzija nogu tijekom sna. Ovaj je fenomen učestao kod starije populacije.

Sindrom nemirnih nogu nije OPASNA bolest ali može dovesti, ako je dugotrajna (a jeste) do izrazite iscrpljenosti zbog nespavanja a time i do stresa, depresije i anksioznosti.

Dijagnoza:

Kao kod mnogih oboljenja i stanja o kojima smo govorili sindrom nemmirnih nogu je KLINIČKA DIJAGNOZA, što znači da nema nikakvog testa kojim se može potvrditi ili dokazati dijagnoza.
Postoje 4 glavna kriterija (prema International Legs Syndrome Study Group) za postavljanje dijagnoze:

Izraziti nagon za pokretanjem nogu praćen parestezijama (osjećaj trnaca)
Motorički nemir koji se manifestira koračanjem, nemirnim snom, trljanjem noge o nogu
Tegobe se pogoršaju ili su prisutne isključivo u mirovanju
Varijacija simptoma tijekom dana, s tim da su najviše prisutni navečer ili noću

Dva su osnovna oblika sindroma nemirnih nogu (RLS)

1) Primarni, idiopatski koji je ujedno i najčešći, uglavnom je nasljedan (smatra se da je nasljeđe autosomno dominantno).
Stres te psihičko opterećenje pogoršavaju tegobe
2) Sekundarni oblik:
RLS može biti posljedica drugih bolesti/stanja koje je potrebno isključiti prije nego se proglasi idiopatskim:

Sideropenična anemija
Periferna neuropatija
Poremećaj rada štitnjače (hipo ili hipertireoza)
Nedostatak magnezija, folične kiseline,
amiloidoza,
diabetes melitus (šećerna bolest),
reumatoidni artritis,
bubrežna bolest
trudnoća
ostale bolesti: Parkinsonova bolest, KOPB, proširene vene, neki medikamenti

Obrada i dijagnoza:

Laboratorijske pretrage: kompletna krvna slika, željezo, hormon štitnjače TSH, šećer, bubrežne probe, magnezij, nivo vitamina B12 i folične kiseline u krvi
Elektromiografija te brzina provođenja impulsa kroz živce ( kako bi se isključila polineuropatija)

Polisomnografija ili test na apneju kako bi se isključio poremećaj sna
Nema testa ili pretrage kojima se RLS može sa sigurnošću postaviti: to je klinička dijagnoza!

Terapija:

Prvo: bitno je izbjegavati alkohol, kofein i nikotin.

Vježbe istezanja, tople ili hladne kupke i masaža su dovoljna terapija kod nekih bolesnika.

Ako su prisutne proširene vene prepruča se nošenje kompresivnih čarapa.
U slučaju nedostatka vitamina ili željeza započne se sa nadomjesnom terapijom.

Terapija medikamentima je najviše simptomatska jer izlječenja nema kod idiopatskog oblika sindroma:

Dopaminerički lijekovi (antiparkinsonici) Duodopa, Sinemet, pramipexol, ropinirole (Requip)
Analgetici
Lijekovi za smirenje : clonazepam, temazepam, zolpidem se mogu pokušati navečr pred spavanje
Antiepileptici: gabapentin (Neurontin) je kod nekih osoba učinkovit

Ponekad je potrebno isprobati nekoliko raznih medikamenata kako bi se našao pravi.


Za MojDoktor:
Mirela Cvijanović, dr. med.
Specijalist interne medicine

Net.hr

Komentari

web preporuke

Showbiz

Web igrice

  • Monkey GO Happy 4
  • Toetrix
  • Santa in Trouble
  • Snow Angels
  • Free Jelly
  • Deadly Road Trip
  • Assassin's Greed
  • Sport Car Bubble
  • Super Blocks
  • 3 Slices 2