Magazin.hr

Pročitala sam u jednom od vaših tekstova da spominjete ayurvedu. Koliko vam je poznat njezin učinak na zdravlje pojedinca? Kosi li se ona, kao alternativni pristup prehrani, sa zapadnom znanosti i nutricionizmom?

Promatrati ayurvedu samo u kontekstu prehrane bilo bi nepotpuno, s obzirom da ona obuhvaća razna područja koja oblikuju stil života i filozofiju pojedinca. Primjerice, ona uključuje liječenje biljem i biljnim lijekovima, masaže, vježbe joge i disanja, meditaciju i sl.

Velika razlika između zapadne medicine, nutricionizma i ayurvede jeste njihov pristup pojedincu, tako ayurveda pristupa holistički, promatrajući osobu kao cjelinu, obuvaćajući i njezinu duhovnu komponentu (npr. kroz masaže, meditaciju...), dok je Zapad više okrenut ka empiriji, činjenicama i mehanističkom pristupu (npr. zadovoljiti potreban dnevni unos vitamina C za osobu od 35 godina).

Dakle, kose se u tome što imaju različitu polazišnu točku i sredstva, ali im je zajednički cilj, a to je zdravlje pojedinca. Iako, sve je veći broj stručnjaka na zapadu koji se okreće cjelovitom pristupu pojedincu.

Jedan od uzroka nepovjerenja u ayurvedu kod nas (i šire) jeste nereguliranost i nezakonitost ayurvedskih preparata, od koji se utvrdilo da je veliki broj patvoren i/ili nije specifično usmjereno (istraženo) djelovanje lijeka (tako ćemo na većini ayurvedskih preparata naći ogroman broj tegoba koje navodno liječe).

Osobno sam se susrela s velikim brojem klijenata kojima je ayurvedski pristup prehrani, baš kao i zapadni nutricionizam, olakšao tegobe i poboljšao kvalitetu života, stoga smatram da obje znanosti imaju veliki potencijal kod nas. Ono što je možda važnije jeste potražiti savjet stručne osobe, a ne osobe koja se takvom samoproziva. Kod ayurvede se ne može izostaviti njezina duhovna komponenta, stoga će se u njoj prvenstveno prepoznati osobe sličnih afiniteta.