Prema nekim studijama, čak 20 posto ljudi grize nokte, a Fred Penzel ističe kako, iako je broj onih kojima je potrebna stručna pomoć manja, takav poremećaj, stručnog naziva onihofagija, je i dalje čest.
No ostaje pitanje zašto ljudi grizu nokte.
Trenutno objašnjenje je da si podsvjesno uravnotežujemo osjećaje – kada nam je dosadno, tako se stimuliramo, kada smo pod stresom grickanje pruža privremeno olakšanje.
"Djeluje bifazno, poput cigarete. U određenim okolnostima rješava nas dosade, u drugima nas smiruje, objašnjava rezultate svog istraživanja prof. Sarah Roberts sa sveučilišta u Montrealu.
Prošla objašnjenja odbačena kao besmislice
Sigmund Freud, primjerice, je tvrdio kako ljudi koji grizu nokte imaju tzv. oralnu osobnost, odnosno imali problema u fazi djetinjstva u kojoj dijete istražuje svijet stavljanjem predmeta u usta.
Tvrdio je i da grizenje noktiju otkriva ljude koji su skloni oralnom seksu. Za to nije našao nikakvih dokaza i teorija je odbačena.
Kasnije istraživači su tvrdili kako su grizenje noktiju, čupanje kose i čačkanje kože oblici samoozljeđivanja te da ljudi podsvjesno mrze sebe.
No većina ljudi koji grizu nokte želi se riješiti navike i nisu skloni samoozljeđivanju. Tek su '90-ih godina prošlog stoljeća psiholozi počeli ozbiljno izučavati grizenje noktiju.
No tada su ih svrstali među opsesivno-kompulzivno ponašanje.
"To nije prava riječ. Za početak, kompulzivno ponašanje povezano se s izrazitom tjeskobom. Griženje noktiju je popraćeno užitkom. Oni koji to rade žele se riješiti navike, ali u trenutku kad grizu, oni to žele. Iako oni koji pate od OKP-a češće grizu nokte, to su dva odvojena poremećaja" objašnjava dr. Penzel
